< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

copyright©2006 - 2007 M.D. Maria Helena

BANER:

I to se dogada...






Counters
Counters

Gosti u mom kokošinjcu....

FIZIKALAC -RIP RIP

VAKUUM

GAJO

GUGO

DARKWOLF

€URO

FRANC

DR. LUKA

ALMOST POZNATA

MIRIS DUNJE

JADE

MORENZA

KOKI

RUDARKA


ELENA

PJESMA O JEDNOJ MLADOSTI

GOLDENEVE

MIRIS DUNJE

MIDNIGHTMADNESS

VERA

DUPINKA

NF (nachtfresser)

BOXERWORLD

AURORAISA

STEREOKEMIJA

MIKI

AMARCORD

MARENDA

TVORNICA ŽELJA

ZONA Z.

1NJOFRA

PEGGY_BUNDY

AURIS

LADY DI

PEGICA

..IMA VAS JOŠ....



petak, 27.04.2007.

Čitam vas. Lijepo mi je na ovaj način razgovarati s vama. Ne pišem. Što mislite zašto? Kad budem imala nešto lijepo za napisati, pisat ću. U ovom trenutku sam sama na jednoj, a svi na drugoj strani. Kako je lako zatvoriti oči i ne željeti vidjeti ono što ne želiš da postoji. Čitamo se.

- 15:05 - komentiraj (41) - #


petak, 23.03.2007.

BAKA

Kod sebe imam svoju vlastitu baku. Žena je stara devedeset osam godina. Ne ide čak ni na WC. Nema ni mirovinu ni imovinu, njezini sinovi su davno podijelili ono malo sirotinje što je imala. Jedan od ta dva sina je i moj otac. Danas baka ima osmero unuka, uključujući i mene, praunuka ni sama neznam, ima i dvoje čukununuka koji već idu u školu. To je samo da se razumije o čemu se radi. Dok je baka imala svoju kućicu, svi su rado dolazili kod nje, poslije se to nastavilo kad je ostala bez ičega i kad je nitko nije htio, došla je meni, a ja bez obzira što sam živjela u stanu sa šezdeset kvadrata, dvoje male djece, mužev brat i nas dvoje, primila sam baku u nadi da će mi netko pomoći. S početka kažem dolazili su i pitali za baku, znali su joj donijeti malo voća, ali kako je baka pala u postelju, odjednom su mi prestali dolaziti. Bezuspješno sam molila da mi dođu pomoći okupati je jer kad se čovjek opusti užasno je težak. Tek tada su pobjegli glavom bez obzira. S nikim od njih se nisam posvađala, ali mi više nitko ne dolazi. Fale mi , tužna sam zbog toga.
Svako jutro ustanem u šest, skuham joj kavu, stavim rukavice do lakata, presvučem, promjenim pelene, istuširam se i idem raditi, kad se vratim s posla, ponekad je to po noći, ponovo je presvlačim, mijenjam posteljinu, zračim sobu, baka živi u mojoj novoj kući, o morisima da ne govorim, poslije se tuširam i idem spavati. Na poslu i u mom društvu nitko ništa ne sluti, uvijek sam našminkaka, nokti dugi nalakirani, bez parfema ne idem u društvo. Muž i ja jednom tjedno izlazimo van, često plešemo, a on ponekad dođe pred mene pa umjesto kući odemo u kafić na kavu.
Zna mi puknuti film. Neki dan sam bila cijeli dan na terenu, kad sam uvečer došla umorna našla sam je da ne pričam kako. Tada sam se rasplakala pozvala braću i sestru, oni su mi rekli da sam si sama kriva, zašto sam je primila. Drugi dan sam ponovo iako sam znala da je uzalud otišla po pomoć u socijalno, rekli su mi da ona ima žive sinove, da su oni dužni brinuti o njoj, ne mogu mi pomoći. Ja sam se opet rasplakala pred nepoznatim ljudima i bilo mi je strašno neugodno. Jedino moja mama zove i pita, ne može mi pomoći, ali žao joj mene.
Onda mi je ona a da to i nezna dala ideju. Moja baka je nekad živjela u Austriji, još uvijek ima neke dokumente i Austrijsku putovnicu. Baka ima unuku koja ima stan blizu Beča, unuka koji ima stan u Beču i kuću u Čakovcu, jednu unuku u Americi i unuka koji ima svoju kuću u Zagrebu, samo ilustracije radi. Veli moja mama oni pričaju da ti za babu dobivaš velike novce, jer njihov mali moak ne može shvatiti da se može za nekoga brinuti iz čiste humanosti.
Sad ću lijepo nazvati svoju dragu sestru i reći da sam za baku dobila puno novca, recimo sto tisuća eura, jer je baka ipak članica EU. S obzirom da će za dvije godine navršiti stotu, to ću opet dobiti veliku lovu, recimo bar pedeset tisuća eura, a to dobiva osoba koja brine za nju.
Već vidim face, jedva čekam reakcije, a vas ću o svemu obavještavati.

- 08:46 - komentiraj (54) - #


utorak, 20.03.2007.

Prošla prezentacija.

Evo mene ljudi moji. Vratila se ja s prezentacije. Bila je tu i neka večera. Nije Bog zna što, ali večera je. Moj se gospodin pijetao lijepo navečerao, popili smo piće, poslije kavu, jer se sjedeljka odužila. Kao prvo bilo je par poznatih ljudi, pa mi je odmah postalo manje neugodno. Lijepo smo se ispozdravljali i nasmijali. Sad slušajte, ja sam zbilja dobila besplatno šestodnevno putovanje na Azurnu obalu, ali. Putuje se u rujnu. U rujnu je kod mene čista ludnica, zbog prirode mog posla.
Kolegica koja se također našla u istom, pita može li se promjeniti datum putovanja, kažu nemože. Poslije je bila prezentacija posteljine koja do duše nije loša ali skuuupa. Govori se samo o eurima, a moja plaća...što da pričam, da ne govorim novi auto s kojeg još nisam ni omot skinula.
Neki, ne baš puno njih kupovali su nešto sitno, isto tako jako skupo, nas dvoje smo složili svoj privatni parti i zezali se.
Onda se pijetao dosjetio da nam je početkom rujna godišnjica braka. Pitali smo ljubaznog stričeka koliko bih trebala doplatiti da i on ide na putovanje. Stvar je ovakva.
Od agencije dobivam besplatno putovanje, smještaj u hotelu i doručak, želim li još doplatiti 140 eura imaću sva dodatna putovanja s vodičem od Monte Karla, Nice, San Rema i da ne nabrajam plus večere u istom hotelu. To nije loše. Ako ide pijetao za njega trebam doplatiti 285 + 140 eura. Kad smo sve to zbrojili ispalo je manje nego kad idemo šest dana na naš Jadran. Tako ti mi lijepo uplatimo rezervacije 200 kuna za nas dvoje, pa kud puklo da puklo. U najgorem slučaju može mi propasti dvjesto kuna. Još sam pod dojmom o tome ću misliti sutra.

- 22:19 - komentiraj (18) - #


subota, 17.03.2007.

Nagradno putovanje

Zvoni telefon i makon upornog opominjanja klinke koja sjedi za kompom u dnevnom boravku sa slušalicama na ušima, obrišem mokre ruke o kuhinjsku krpu i javim se. S druge strane ugodan ženski glas. -Gospođo Koko čestitamo Vam, naš kompjutor je izvukao Vaš telefonski broj, dobili ste šestodnevno putovanje na Azurnu obalu. Ma nemoj - velim ja. U životu nikad ništa nisam dobila badava, za sve sam se morala dobrano napatiti. Svejedno ljubazno pitam ugodni ( a kako nebi bio ugodni kad mi govori tako nešto) glas, jeli to neka fora. Ma ne, kaže ona trebate 20. ovog mjeseca doći po karte u hotel, taj i taj, u našem se gradu svaka malo bolja birtija zove hotel ili motel, i ne morate ništa platiti. Razmišljam da nije netko od mojih s posla jer njima zna svašta pasti na pamet, ali ništa od toga glas je zbilja nepoznat. I tako ja lijepo sve zapišem, kad ono zamislite, prezentacija nekih proizvoda, na kakvim sam već bila i svaki put se ozbiljno zarekla da je posljednji put, ali eto, valjda je mene lako nagovoriti, Ja samo trebam dovesti još jedan par na tu prezentaciju, bez obaveze na kupnju odslušati do kraja i podići karte. Sjetila sam se da smo muž i ja već dobili karte za nepostojeći izlet u Grac, čuvam ih i dan danas kad god me nazovu na takva druženja. Naše prezime je odmah na početku abecede, pa nas valjda zato tako često zovu. I taman sam se bila ohladila od svega, kad ono prijateljica s posla, znaš nemora to baš biti tako kako ti misliš, moja mama je tako putovala u Rim, i ne znam tko još u španjolsku. I što sad. Gospodin pijetao neće ni čuti, onda nam dođe mladi par prijatelja na kavu i čašicu crnjaka, subota je zar ne, prićam njimao ponuđenom putovanju i večeri u hotelu, o dosadnim prezentacijama na kojima se prodaju uglavnom nepotrebne skupe stvari, a oni se odmah ponude da nam prave društvo, sad ni pijetao nije mogao reći ne.
Sve u svemu ja sam odlučila otići na tu prezentaciju i uvjeriti se dali sam doista dobila šestodnevno putovanje na Azurnu obalu. Što vi mislite o tome?

- 22:54 - komentiraj (18) - #


subota, 10.03.2007.

Dan poslije

Eto i to je prošlo. Natjecanje. Ne samo da sam u županijskom povjerenstvu, već sam i mentor. Bilo je jako naporno. Nismo dizali glave od papira cijeli dan. Na brzinu smo ručali, a onda na rješavanje žalbi. Dječica su mi super, dobro je kad imaju svoje mišljenje i svoj stav, u redu je kad žele znati zašto. Najbolja stvar mi je kad se na kraju razgovora pogledamo u oči i iskreno nasmješimo. Oni ulaze oborena pogleda, bude im neugodno, ali su odlučni. Moj je četvrti, što nije malo s obzirom da je natjecanje na nivou županije. Kad sam shvatila da je tužan išla sam ga tješiti, predprošle godine bio je prvi. Ima puno bodova, tako da postoji velika vjerojatnost da ide na državno. Nema veze, to je samo dodatni dio neplaćenog rada. Neplaćenog u novcu, ali postoje moralna zadovoljstva.
Danas eto nakon jutarnje kave prikupljam hrabrost za pospremanje kokošinjca, koji je to u pravom smislu riječi. Moj gospodin pijetao izrazio želju da idemo u Slavoniju po šunke, nije njemu zbog šunki nego da braći pokaže novi auto. Iskreno i meni paše da se samo vozim i gledam autoput kako promiče pored mene. Gledajte autoput mahnuću vam.

- 11:18 - komentiraj (25) - #


<< Arhiva >>